7 min za čitanje 10.07.2019.
vintners smelling tasting red wine winery barrel room

Zašto su indirektni porezi sledeći kamen spoticanja u poreskim sporovima?

Autor EY Global

Multidisciplinary professional services organization

7 min za čitanje 10.07.2019.
Related topics Poresko savetovanje

Kako PDV postaje ključni izvor prihoda, državne vlasti preduzimaju dodatne mere kako bi se uspešno suočile sa izazovima digitalnog doba.

K ako državne vlasti teže da usklade politike poreza na dobit sa modernim poslovnim aktivnostima kako bi prikupile što više prihoda, fokus je sve više na indirektnim poreza. 

Primera radi, Evropska komisija procenila je da 15,2% poreza na dodatu vrednost (PDV) nije prikupljeno u 28 država članica EU tokom 2013. godine, što je stvorilo poreski gubitak od 170 milijardi EUR. Sporovi koji se odnose na indirektno oporezivanje - uključujući PDV, poreze na robe i usluge, carine i akcize - nisu novost.

Takvi sporovi su u porastu jer indirektni porezi - koje u ime države naplaćuju dobavljači roba i usluga - postaju sve veći deo državnih prihoda. Poreska i carinska uprava ulažu sve veće napore ka usaglašavanju i sprovođenju zakona o indirektnom oporezivanju, uključujući oporezivanje digitalnih proizvoda i usluga.

Izazovi i rizici sporova indirektnog oporezivanja su višestruki, uključujući složeno zakonodavstvo, različite poreske obaveze različite za svaku zemlju kao i promenu poslovnih modela. Povećani rizici od indirektnog oporezivanja rukovodstva kompanije postaju prioritet na dnevnom redu sastanka uprave.

Započnite na vreme saradnju sa poreskom upravom da biste identifikovali područja nesigurnosti koja su posledica porasta online transakcija i kako biste time uticali na stvaranje novih zakona.

Nije tako jednostavno 

Veliki rizici se javljaju kako za vlasti tako i za poreske obveznike. Porezi na potrošnju danas čine 30% poreza država članica Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), kako je navedeno u Trendovima OECD-a za potrošačke poreze iz 2016. godine. To je isti iznos koliko i porez na dohodak i porez na dobit zajedno, a ispred doprinosa za socijalno osiguranje (26%).

Jedan od razloga zašto se vlade sve više bave indirektnim porezima je taj što su takve kategorije poreza povezane sa potrošnjom i samim tim predstavljaju stalni izvor prihoda.
Adrian Ball
rukovodilac sektora za indirektne poreze Azisjko-Pacifičkog regiona

Porezi na potrošnju brzo su se širili širom sveta. Sa konceptom osmišljenimu Nemačkoj i prvi put predstavljenim u Francuskoj 1954. godine, PDV se sada naplaćuje u ukupno 167 zemalja, od Albanije do Zimbabvea. SAD je jedini član OECD-a bez ovog oblika poreza. Ali 45 od ukupno 50 zemalja kao i hiljade pravnih sistema uveli su porez na promet, koji se naplaćuje od proizvođača i pružatelja usluga i prosleđuje se državi.

Međutim, granica između poreskih i neoporezivih stavki nije uvek jasna, različita je za svaku državu, tvrdi Rebecca Millar, profesor sa Univerziteta u Sidneju. Primeri uključuju višestrane složene aranžmane poput programa lojalnosti i garancija trećih strana, rekla je ona..

Digitalne transakcije i transakcije koje se odvijaju u okviru različitih pravnih sistema samo su komplikovale ionako dovoljno složene poreze na promet. „Nagoveštavajući da je PDV jednostavan porez, složenost stvarnih transakcija se ne uzima u obzir“, rekao je Millar.

Preći na ofanzivu

Povećanje stope naplate indirektnog poreza postalo je cilj svake zemlje širom sveta.Suštinski, smanjenje ove vrste poreza može ugroziti finansijsku stabilnost države ili mogućnost vraćanja kamata na zajmove.

Izveštaj EY-a o sporovima u vezi sa indirektnim porezima u 2015. godini pokazao je da 56 država (od ukupno 82) razmenjuje podatke o PDV-u i porezu na robu i usluge sa različitim administrativnim odeljenjima u zemlji, dok 51 država razmenjuje podatke o PDV-u i porezu na robu i usluge sa drugim državama u nastojanju da poboljšaju poštovanje ovih poreskih obaveza i identifikuju relevantne rizike.

Jedan od najboljih primera iskorenjivanja utaje PDV-a je Portugal.Poreske vlasti su postavile centralnu bazu podataka za praćenje PDV-a povezanu sa sistemima kompanija koje ostvaruju prihode veće od 100.000 EUR godišnje.Sistem je brzo identifikovao 128.000 kompanija u kojima se javljaju određene nepravilnosti i porez je naglo porastao za 13% u 2013. godini u sektoru ugostiteljstva. Pri restoranskom sektoru, PDV je porastao za 140% u periodu od 2011-2013. godine.

Zlatni porez

Slične sistemske veze u realnom vremenu uspostavljene su u Brazilu i Kini kako bi se izbeglo plaćanje poreza. Primera radi, u Kini, prodavci moraju da unesu detalje o transakcijama u Jinshui ili tzv. „zlatni porez“ za izdavanje faktura u okviru sistema PDV-a. „Kina je ranije imala problem izbegavanja PDV-a“, rekao je Ball. „Zato su implementirali sistem zlatnog poreza.“

U Aziji su tarife i akcize uvek bile važna komponenta državnog prihoda, koje se ubiraju revizijom i sprovođenjem zakonodavnih mera.

„Izazovi revizije mogu se upotpuniti državnim programima podsticanja službenika za optimizaciju procena“, kaže Ball. Međutim, i poreske uprave i kompanije koriste ogromne količine podataka i analitike istih, što dodatno menja način izvršenja revizija kao i zakonodavstva, tvrdi Ball.

„To je talas plime koji se širi i na zemlje ovog regiona,“ kaže Ball. „Mislim da će se pristalice reformi ove mere koristiti za rešavanje problema poreske efikasnosti i korupcije u agencijama za naplatu poreza.“

Digitalno iscrpljivanje

Iako se državne vlasti fokusiraju na rešavanje dugogodišnjih problema sa indirektnim oporezivanjem, digitalna ekonomija je postavila čitav novi niz izazova u inostranom poslovanju.Mike Semes, direktor Sektora za pomoć državnim i lokalnim poreskim sporovima u Pensilvaniji, kaže da će digitalna ekonomija biti uzrok velikog broja budućih sporova.

„Naši klijenti žele da znaju pravila kako bi mogli da posluju po pravilima“, kaže Semes. „Dalje, državno zakonodavstvo i propisi umnogome otežavaju praćenje promena u poslovanju.“

Semes kaže da prodaja putem interneta postavlja velike testove za poresku upravu. Na primer, kada kompanija za online prodaju ne naplati porez od prodaje od kupca u nekoj drugoj američkoj državi ili drugoj zemlji, potrošač je dužan da plati porez, ali u krajnjem slučaju to čini samo nekoliko potrošača. Kao rezultat, državne vlasti u značajnoj meri gube iznose poreza na prihode.

Državne vlasti takođe moraju da rade na postizanju konsenzusa o načinu tretiranja usluga indirektnog oporezivanja, koje je sve više okosnica strane ekonomije, kaže Itai Grinberg, profesor prava na Univerzitetu Georgetown u Washington D.C.

Ova pitanja će uskoro postati još važnija jer se države sve više oslanjaju na indirektne poreze, a manje na direktne poreze, kaže Grinberg.„Pitanje je da li je ovaj trend opravdan jer štiti strane usluge od prekomernog indirektnog oporezivanja“, kazao je Greenberg. „Ovo je verovatno jedno od nekoliko ozbiljnih pitanja koja se postavljaju širom sveta u vezi sa indirektnim i međunarodnim oporezivanjem.“

U nemilosti

Budući da je oporezivanje pojedinaca/fizičkih lica administrativno neisplativo, mnoge američke države su usvojile ono što je danas poznato kao „svetlosna linija“ za definisanje odgovornosti online dobavljača.  Čak i ako kompanija fizički ne posluje u određenoj zemlji, ona mora naplatiti i platiti porez na promet ako je domaći prihod kompanije veći od 500.000 USD. Ovaj prag svetlosne linije ne odnosi se na mala preduzeća koja bi se u tom slučaju suočila sa nesrazmernim troškovima naplate PDV-a pri stranim transakcijama.

Evropska komisija, koja je odgovorna za naplatu poreza u Evropi, došla je do sličnih, ali ozbiljnijih zaključaka. U januaru 2015.godine EU je promenila princip naplate PDV-a prema kojem se unutar EU-a obračunava PDV u zemlji u kojoj se ostvaruje prihod za usluge emitovanja, kao i elektronske i telekomunikacione usluge.Dobavljač mora naplatiti PDV po stopi PDV-a u državi u kojoj potrošač živi i uplatiti porez u tu zemlju putem tzv. „Mini One Stop Shop“ rešenja od strane lokalne poreske uprave.

Ova inicijativa, međutim, nije rešila mnoge sporove, jer se prag prihoda koji dobavljači moraju prijaviti za PDV razlikuje od zemlje do zemlje, a prema pravilima EU, strani online dobavljači dužni su da plaćaju PDV, bez obzira na to koliki su prihodi od prodaje ostvarili. Mali prodavci online usluga, uključujući dizajnere, autore i muzičare, izrazili su zabrinutost zbog administrativnih i finansijskih opterećenja.

Izjednačavanje uslova

U decembru 2016. godine Evropska komisija je prihvatila predlog paketa PDV-a za jedinstveno digitalno tržište koji ima za cilj olakšanje praćenje propisa o PDV-u u elektronskom poslovanju. Procenjuje se da kompanije unutar EU troše 8.000 eura godišnje na troškove PDV-a u svakoj zemlji u kojoj posluju. Očekuje se da će ova promena uštedeti kompanijama 2,3 milijarde evra godišnje. Ovo bi trebalo posledično da smanji broj sporova i pomocgne inovativnim start up kompanijama sa izazovima dominacije postojećih online platformi.

Australijsko zakonodavstvo bori se sa sličnim problemima. U 2017. godini, Australija će spustiti granicu od 1.000 AUD po osobi za uvoz robe oslobođene poreza na određenu vrstu robe i usluga, „što bi trebalo da omogući izjednačavanje uslova za australijske online prodavce i maloprodavce“, rekao je Howard Adams, menadžer za pravna pitanja za Azijsko-Pacifički region, EY. Ali ovo je samo prvi korak u smanjenju sporova o PDV-u, kaže on. „Nema sumnje da će biti još većih promena kako se poreski sistem bude menjao s digitalnom revolucijom.“

Ključne mere

  • Pratite zakone u vezi sa obavezom plaćanja PDV-a i u vezi sa pravnim sistemom u zemlji u kojoj poslujete, i pobrinite se da ispunite sve svoje novonastale obaveze.
  • Pripremite se za implementaciju novih zakonskh rešenja i direktive o PDV-u koji su uvedeni u EU i drugim zemljama koje oporezuju digitalnu ekonomiju.
  • Započnite rad sa poreskim upravama na vreme kako bi identifikovali slabe tačke koje proizilaze iz online transakcija i na taj način pomognete u kreiranju novih zakona.

Ovaj članak je objavljen u  „Tax Insights“ časopisu koji objavljuje kompanija EY,  27. februara 2017. godine

Rezime

Danas postoje mnogi izazovi i rizici parničnog postupka prilikom indirektnog oporezivanja. Oni uključuju složeno zakonodavstvo i različite poreske obaveze svake države, kao i promenu poslovnih modela. Iz tog razloga, menadžment kompanija ovim rizicima daje visoke prioritete u svom radu.

O ovom članku

Autor EY Global

Multidisciplinary professional services organization

Related topics Poresko savetovanje