Tome ide u prilog i podatak da trećina ispitanika kao glavne pokretače digitalne transformacije vidi pritisak klijenata te razvoj novih proizvoda i usluga. Stoga ne čudi i podatak da je 15 posto organizacija već za vrijeme pandemije uspješno uvelo nove modele razvoja proizvoda ili usluga.
Gotovo 70 posto ispitanika ističe da su njihovi prioriteti u budućem razvoju sljedeće tehnološke paradigme: automatizacija procesa, tehnologije u oblaku, upravljanje podacima i napredna analitika.
„Ono što nam rezultati ovog istraživanja pokazuju, a to vidimo i u razgovorima s klijentima, jest da se primjena tehnoloških rješenja znatno ubrzala. U početku je bilo potrebno omogućiti nastavak poslovanja, a zatim su isplivali svi tehnološki nedostaci i potreba za brzom reakcijom. Neke su organizacije već bile spremne, neke su pojačale postojeće napore, a neke su se snalazile u hodu. Važno je da su svi uvidjeli nužnost prilagodbe i važnost digitalizacije poslovanja i vjerujem kako će se sve poduzeto pozitivno odraziti na njihove poslovne rezultate i buduće poslovanje“, rekla je Majda Pavleković, partnerica i voditeljica Odjela poslovnog savjetovanja u EY-u Hrvatska, komentirajući rezultate istraživanja.
Edukacija i nova znanja
Međutim, suvremena tehnološka rješenja imaju svoju kompleksnu stranu. Unatoč tome što nam olakšavaju privatnu i poslovnu svakodnevicu, ona iziskuju i određena znanja i vještine. To se posebice očituje kada je riječ o uvođenju novih tehnologija i digitalizacije u poslovne procese. Činjenica je da velik broj zaposlenika još uvijek nije dovoljno upoznat s raznim novitetima, stoga gotovo polovica čelnih ljudi kompanija, koji su sudjelovali u istraživanju, planira educirati zaposlenike putem klasičnih ili online seminara u svrhu razvoja digitalnih kompetencija. Njih 16 posto planira u edukaciji koristiti vanjske konzultante koji će pomagati provedbu procesa digitalizacije, što sugerira da zaposlenici imaju solidno znanje koje treba nadograditi vanjskim iskustvom i vodstvom.
„Istraživanje pokazuje da su se tvrtke barem osvijestile kako moraju mijenjati svoje poslovne modele žele li preživjeti na tržištu – i inače, a naročito u uvjetima pandemije i nakon nje – ali također vidimo da ove promjene neće ići jednako lako i brzo u svim sektorima. Postoje velike razlike u potrebama za promjenama između pojedinih sektora jer su oni koji su dosad više ulagali ili koji se prirodno dobro snalaze u okružju digitalnih tehnologija i ovu krizu dočekali spremniji. Postoje i velike razlike u percipiranim sposobnostima pojedinih sektora da se digitalna transformacija tvrtki provede, što nije nužno uvijek vezano uz njihovu želju za strateškim promjenama – primjerice, uslužni sektor želi strateške promjene i svjestan je te potrebe ali nije siguran kako će ih provesti i imaju li odgovarajuća znanja, ljude i tehnologije“, izjavio je Arsen Šolić, rukovoditelj MBA područja u Algebri.
Nespremni za uvođenje digitalnih tehnologija
Brže prihvaćanje novih tehnologija u poslovanju, promjena načina rada i brži razvoj novih proizvoda i usluga glavne su promjene koje organizacije očekuju kao trajnu posljedicu krize, a 60 posto ispitanika procijenilo je da im za normalizaciju poslovanja i dostizanje predkrizne razine poslovanja neće biti potrebno više od šest mjeseci.